Slobodno vrijeme?

Dosta mi je više tmurnih tema, školstva i obrazovanja, recesije i sivih oblaka.

Svatko od nas ima različita područja intresa u životu. Nekome je vrhunac tjedna (ili dana) sjesti na kavu te vidjeti i biti viđen (prigodno je spomenuti genijalno sklepanu poslovicu moje frendice N. i mene: Video et videor ili meni još draža modifikacija: Video videorque – eto što vam klasičari rade u slobodno vrijeme, ako ste se slučajno pitali :), drugome je nezamislivo a da barem jedan dan u tjednu ne provede u prirodi, trećima su obje stvari jednako bitne, itd. Svi smo mi različite biljke i imamo različite afinitete. Imam mnogo poznanika i puno njih ima različite ambicije, želje i hobije. A opet ima i onih koji nemaju baš nekih velikih želja i prohtjeva, generalno su poprilično inertni, a domet im je napit se u subotu navečer sa ekipicom na klupici.

Ponekad se čudim ljudima kada mi kažu da im je dosadno. Meni zaista stvarno nikada nije dosadno. Uvijek nešto radim, svaki dan mi je ispunjen hrpom različitih aktivnosti i naprosto nemam vremena za odsadu. Ako se dogodi ponekad, jako rijetko da imam neku rupu između dva planirana posla ili dogovora ili nešto slično, nema puno razmišljanja o tome što ću raditi, uvijek se nešto nađe. Čak bih mogla reći da ne pronalazim ja posao, on pronalazi mene :))

Budući da je ovo moj blog, sada ćemo još malo pričati o meni, a kasnije možemo i o mom autu hihihi. Imam zaista različite intrese u životu, fax mi hvala nebesima nije centar svijeta, niti mislim da bi to trebao biti. Definitivno mislim to privesti kraju u neko dogledno vrijeme, ali ima života i osim učenja. Sreća je vjerojatno što sam karakterno takva da volim učiti pa su onda i moji hobiji vezani uz tako neke poluštreberske aktivnosti.

Srednja škola, Klasična najdraža, je definitivno zaslužna za moju ljubav prema jezicima. Osim obaveznih klasičnih jezika (latinski i grčki), učila sam još i engleski, njemački, talijanski i novogrčki. Naravno, učila bih ja još koji, ali išla sam tada i na antičku dramsku, retoriku, a bome i na dodatnu informatiku. Naravno da ne bi sve ostalo na srednjoškolskom znanju, učim dalje talijanski i novogrčki, a velika mi je želja nastaviti učiti njemački, možda od jeseni, tko zna. Iako sam imala pauzu, zbog nekih drugih aktivnosti, veoma brzo sam ponovo ušla u štos sa svime time. Možda je pomalo nevjerojatno ta dva jezika mi se ponekad malo miješaju, ali ništa strašno. I da, grčki sam mislila da nikada više neću učiti s obzirom na nepostojanje dotičnoga u školama stranih jezika, ali eto, poklopila se hrpa sretnih okolnosti, pa ga ipak učim. Tko želi, nađe načina, zar ne?

Druga stvar koja me definitvno opušta više od ičega je sadnja cvijeća, briga za biljčice, okopavanje oko ruža, proljetno orezivanje, košnja trave (a tek miris svježe pokošene trave...) i sve moguće i nemoguće vezano uz vrt ili sobno bilje (a sve mi se čini da ću od ove godine okušati sreću i u uzgajanju povrća). Ok, fizički se tu poprilično iscrpim u proljeće i jesen, ali nema li lijepše nagrade od uživancije u cvijeću od proljeća pa do kasne jeseni. Također obožavam čitati vrtlarske priručnike i kupovati knjige vezane za hortikulturu. Rekla sam prijateljici da me obavezno lupi po glavi ako u skorijoj budućnosti iskažem namjeru da kupim još koju knjigu vezanu uz ovu tematiku. Osim što ih zaista imam mnogo, nemam ih više niti gdje stavljati. Imam dvije police pune knjiga, a treća je na 90% kapaciteta i kada tu zadnju ispunim, nemam pojma kuda ću ih onda stavljat. Slatke muke.

Onda je tu kuhanje. U kuhinji se osjećam kao riba u vodi. Obožavam kuhati i eksperimentirati, a u zadnje vrijeme su na tapeti kolači. Skoro svaki tjedan napravim jedan. Zaista me opušta petljanje po kuhinji. Nisam nikada mislila da će biti tako, ali eto :D.

Putovanja. Skup je to hobi, ali unatoč svemu uspjevam nekako barem jednom godišnje otići negdje malo dalje, a ako ne to, onda barem do Bosne ili šalabajzam po Hrvatskoj. Naravno prekrasno je spajati ugodno i korisno, a u tom kontekstu trenutno sa N. imam velike planove. Želimo istražiti kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu Lijepe nam naše. Za početak imamo u planu obići neke bliže nacionalne parkove i malo se gubiti po Zagorju i tražiti dvorce, a kasnije, samo nebo je granica.

I naravno, ono što vjerojatno najčešće radim je šetnja po šumi. Uglavnom tu kod sebe ili po Medvednici, kao danas ujutro. Čak me dva puta ulovila tuča (ili tuća? Nemam pojma kako se to ispravno piše) veličine nešto između graha i graška. Opaka zvijer često ide samnom, iako smo ovu zimu malo rjeđe išli zbog mojih drugih brojnih obaveza, ali sada ćemo češće, već danas sam mu obećala da ga vodim na potok. Tako je smiješan, jučer sam ga češljala i šišala, izgleda kao ovca. Također, u kombinaciji sa ovim hobijem spojile su se još neke korisne stvari, sudjelovanje na nekim projektima, vezanima uz terenski rad. Nema li lijepšeg nego spojiti posao i hobi.

Čitanje knjiga, vožnju biciklom, pjevanje pod tušem, odlasci u kina ili na predstave, odlasci na izložbe i slične hobije niti ne spominjem, jer mi se nekako podrazumijevaju, iako mi se sve čini da će knjige dobiti poseban post.

A vi dragi moji, kakvi su vaši intresi? Što radite u slobodno vrijeme? Kako se aktivno odmarate (ili možda pasivno :)?